KONAČNO IZVJEŠĆE – U SIRIJI KORIŠTEN KLORIN

OPCW objavio konačno izvješće. Prema analizama međunarodne organizacije nadležne za nadzor kemijskog oružja u svijetu, u napadima u sirijskoj Doumi, u kojima su u travnju ubijeni deseci civila, upotrijebljen je klorin.

U Doumi su inspektori OPCW-a posjetili dvije lokacije gdje su razgovarali sa svjedocima i uzeli uzorke. Dva uzorka uzeta sa spremnika plina bila su pozitivna na klorin, stoji u izvješću međunarodne organizacije nadležne za nadzor kemijskog oružja u svijetu! OPCW je dokumentirao sustavnu uporabu zabranjenog oružja u sirijskom građanskom ratu, uključujući nervne agense sarin i iperit. Organizacija nije pripisivala odgovornost za napade takvim oružjem.

1X1

Svakodnevni prizori rata iz Sirije stopili su se u jednu veliku, maglovitu bujicu užasa. Slike i snimke mrtvih tijela djece, očeva i majki koje spasioci izvlače iz ruševina – ponekad i tijela vlastitih očeva i majki. Djeteta koje je geler ostavio bez oka, dok čeka medicinsku evakuaciju. Djece otrovane klorom ili sarinom koja se grčevito bore da bi došla do zraka. Neuhranjene djece koja naočigled polagano umiru od gladi, svedena na kost i kožu. Liječnika i medicinskih sestara koje padaju na koljena od umora i očaja pred smrću koju ne mogu zaustaviti, ni uz najbolju volju i požrtvovnost! “U raju barem ima hrane”, kaže majka za svog umirućeg sina, hvatajući se za posljednju, zagrobnu nadu u zemaljskom paklu u kojem druge nade nema!

S druge strane, ti isti prizori užasavajućeg rata zloupotrijebljeni su i postali su sredstvo za plasiranje najmonstruoznijih dezinformacija “alternativnih medija” željnih slave i čitateljstva te poplave lažnih vijesti na društvenim mrežama pritom ne štedeći čak ni žrtve koje vjerovali ili ne opisuju kao glumce i dio velike zavjere protiv slobode.

Zvuči poznato? Da, barem mi to jako dobro znamo, vidjeli smo to za vrijeme agresije 1991-1995. Slučajevi Dubrovnik, Merkale, Sarajevo, Srebrenica i ostali. I tada su govorili “sami se ubijali samo da bi njima napakostili”.

Grupa inspektora Organizacije za zabranu kemijskog oružja (OPCW) je u sirijskom gradu Douma nadomak Damaska, konačno uspjela prikupiti uzorke koji će omogućiti da se utvrdi je li 7. travnja 2018 u napadu korišteno kemijsko oružje. Na temelju rezultata analize uzoraka i na temelju ostalih informacija i predmeta što su ih u Douma prikupili članovi tima misija će sastaviti izvješće i podnijeti ga državama članicama organizacije. OPCW će pokušati odrediti je li u Douma doista korišteno kemijsko oružje. Agencija nažalost nema takvih ovlasti donositi zaključke o tomu koja je strana u sukobu koristila kemijsko oružje. To ćete morati prosuditi sami tko ubija i svojim zločinima godinama laže svijet!

Neovisno međunarodno povjerenstvo do sada je potvrdilo najmanje 34 kemijskih napada od 2013 od kojih je mnoge od njih reklo da su koristili klor ili sarin a provodili su ih sirijska vlada. Komisija, koja trenutno istražuje napad na Doumu, neovisno je tijelo koje je utemeljilo Vijeće za ljudska prava UN za istraživanje kršenja ljudskih prava u Siriji. U trenutku pisanja ovoga teksta, još uvijek se čeka na rezultate analize kemijskog napada na Douma!

O dokazima da je u Douma korišten klorin možete pročitati i ovdje.

2X2

SLUČAJ GHOUTA, 21 KOLOVOZA 2013 :

UN-ov tim u kojem su sudjelovali stručnjaci iz Organizacije za zabranu kemijskog naoružanja (OPCW), pronašao je tijekom istrage u toj zemlji jasne i nedvosmislene dokaze da je sarin ispaljen u projektilima zemlja-zemlja u relativno velikom opsegu na Ghouta, predgrađu sirijske prijestolnice Damaska, 21. kolovoza 2013. Misija je zaključila da je u predgrađu Damaska nedvojbeno korišteno kemijsko oružje!

Iako je nakon ovog napada tadašnji US predsjednik Barack Obama zatražio od Kongresa odobrenje za vojnu akciju protiv sirijskog režima, naknadno je ipak pristao na ruski prijedlog prema kojem bi Damask predao svoj arsenal kemijskog oružja a za koje je vrijeme pokazalo da je bio prijevara desetljeća!

Korištenje kemijskog oružja u Siriji izazvalo je široku osudu i jaču medijsku pokrivenost jer je napad sarinom u Ghouti u kolovozu 2013 usmrtila nevjerovatnih 1.400 ljudi. Za manje od mjesec dana, sirijski režim potpisao je Konvenciju o kemijskom oružju pod pritiskom Vijeća sigurnosti UNa. Predsjednik Barack Obama bio je žestoko kritiziran u to vrijeme, jer nije izravno uzvratio vojno čak i nakon što je nacrtao “crvenu liniju” oko korištenja kemijskog oružja. Režim Bašara al-Asada je prema sporazumu iz 2013 trebao predati svoj cjelokupni arsenal kemijskog oružja no on ti ipak nije učinio već je uz svesrdnu pomoć Rusije još jednom podmuklo izigrao međunarodnu zajednicu!

Izvještaj je glavnom tajniku UN Ban Ki-Moon predao glavni istražitelj za kemijsko oružje UN-a Ake Sellstrom. “Kemijski, medicinski i uzorci koje smo prikupili u okolišu pružaju jasne i uvjerljive dokaze da se u raketama zemlja-zemlja nalazio sarin i da je korišten u predgrađu Damaska, u regiji Gouta 21. kolovoza. 2013“, piše u izvještaju čiji tekst je javno dostupan svima. UN-ovi inspektori za oružje su bez ikakve dvojbe potvrdili korištenje plina sarina u kemijskom napadu 21. kolovoza 2013 na Ghoutu, predgrađe Damaska!

Skraćenu i pročišćenu inačicu možete pročitati ovdje.

Falaq-2, topničke rakete iranskog dizajna i bivše sovjetske rakete M-14 koje prenose kemikalije su korištene u četvrtima Damaska Zamalka, Ein Tarma i Muadhamiya. Infografika prikazuje lokacije napada i obilježja rakete Falaq-2 i rakete M-14. U izvještaju se ne navodi tko je kriv za kemijski napad. Prosudite sami tko bi to mogao biti!

U LAŽI SU KRATKE NOGE :

Sirijska oporba, kao i mnoge svjetske vlade, Arapska liga i EU, izjavile su da su napad izvele snage sirijskog režima, predsjednika Bashara al-Assada. S druge strane Sirijske i ruske vlade prvo su napad u potpunosti negirale da bi u konačnici ipak okrivile oporbu. Ruska je vlada otišla i korak dalje te je isprva označila napad lažnim, kao “false flag”, nešto što se nikad nije ni desilo – kako je sve američka režija u nekom od hollywood-skih studija no, shvativši da tako ne može obmanuti baš svakoga ubrzo je promjenila priču.

Ono što svakako želim naglasiti kod slučaja Ghouta, jeste činjenica da unatoč čak i dokazanom trovanju sarinom, Rusija je mjesecima inzistirala na tomu da vlada u Damasku nipošto ne može biti odgovorna i da je zapravo slučajno pogođeno pobunjeničko kemijsko skladište te otuda i dolazi taj otrov. Neviđen cinizam, laž sukrivca u zločinu i pljuska u lice čak i onim mrtvim koje su ubili – žrtvama napada!

Rezultat napada bilo je mnogo žrtava, posebno među civilima. Preživjeli su ubrzo nakon raketiranja osjetili mnoge simptome kao što je gubljenje zraka, dezorijentaciju, iritaciju očiju, zamućeni vid, povraćanje i opću slabost. Mnogi su ubrzo izgubili svijest. Prvi očevici su kazali da su veći broj ljudi vidjeli kako leže na tlu, od kojih su mnogi bili mrtvi ili u nesvjesnom stanju.

Naravno, ubrzo je uslijedila još jedna u nizu kriza kao i kampanja dezinformacija na društvenim mrežama a slučaj Ghouta je nažalost u potpunosti zaboravljen!

Sirija nikad nije potpisala Konvenciju o kemijskom naoružanju, trenutni međunarodni sporazum o zabrani korištenja bojnih otrova, ali potpisala je Ženevski protokol iz 1925 koji zabranjuje korištenje kemijskog i biološkog naoružanja. Režim Bašara al-Asada je prema sporazumu iz 2013 trebao predati svoj cjelokupni arsenal kemijskog oružja no on ti ipak nije učinio već je uz svesrdnu pomoć Rusije još jednom izigrao međunarodnu zajednicu!

U Siriji je prije rata postojalo oko 50 registriranih skladišta kemijskog oružja pije nego što je taj program formalno prekinut 2013. Međutim, program je prekinut tek djelomično, jer Damask ohrabren euskom podrškom, nikad nije dozvolio inspekciju svih skladišta kemijskog oružja. Nakon pritiska Zapada, konačno tog 23 srpnja 2012 tadašnji glasnogovornik sirijskog ministarstva vanjskih poslova Jihah Makdissi prvi puta javno priznaje da Sirija posjeduje veće količine kemijskog oružja iako su nekoliko godina prije ovog formalnog priznanja, obavještajne strukture US i UK znale da Sirija ima velike prijeratne zalihe kemijskog oružja, uključujući i dva najpoznatija nervna plina kao što su Sarin i VX. Sirijski režima ima sposobnost da isporučuje ove otrove čak i pomoću barrel bombi ali i topničkih raketa!

U ostatku možete pogledati bogatu povijest trovanja naroda u Siriji, listu mjesta i vrijeme već potvrđenih kemijskih napada.

2X5

Davne 1993 godine 162 zemlje potpisale su Konvenciju o kemijskom oružju, koja kažnjava proizvodnju i gomilanje zaliha kemijskog oružja. Postupno, narodi su počeli uništavati svoje zalihe, što je složen i opasan zadatak. Očito je da nisu svi, netko je još jednom izigrao međunarodnu zajednicu!

30727655_1768767153207865_7485016356312580096_o

Oglasi

RAT U JEMENU : AMERIČKI PATRIOT UNIŠTIO BALISTIČKE RAKETE NAD SAUDIJSKOM ARABIJOM

Vojska međunarodno priznate vlade Jemena je na 7 km od centra lučkog grada al Hudaydah!

Samo tjedan nakon žestokih borbi, zapovjednik snaga saudijsko-emiratske koalicije na zapadnoj obali Jemena brigadni general Abdul Salam al Shehi, proglasio je potpunu kontrolu nad zračnom lukom u borbama za grad al Hudaydah. Vojska međunarodno priznate vlade Jemena, podržana arapskom koaliciom Saudijske Arabije i UAE u potpunosti kontrolira i dva prigradska naselja na jugu, al Rabsa i Ghalil. Također, vojska je priopćila da je preuzela kontrolu i nad cestom koja povezuje provincije al Hudaydah i Sana’u čime se želi presjeći linija snabdijevanja separatista te spriječiti da im pristigne pojačanje iz Sana’e. Zabilježene su prve ulične borbe specijalnih snaga UAE koje su na prvim linijama u čišćenju grada od terorista. Arapska koalicija zračnim i artiljerijskim udarima u potpunosti paralizira svako kretanje u gradu dok su tenkovi Saudijske Arabije već na zapadnim i južnim obroncima odakle imaju izravnu optičku vidljivost prema luci!

01

Abdul Malik al-Houthi, zapovjednik terorističkog pokreta Houti kojeg već godinama naoružava Iran, u panici je proglasio opću mobilizaciju i zaprijetio da će svi koji se ne odazovu biti strijeljani. Čini se bez većeg uspjeha, desetine tisuća već pet dana panično bježe jedinim slobodnim putem iz grada na sjever dok su 183 pobunjenika na prvim linijama bojišnice predala oružje!

Zapovjednici snaga saudijsko-emiratske koalicije obećali su brzu operaciju za preuzimanje zračne i morske luka, bez ulaska u centar grada, kako bi se minimalizirale civilne žrtve i nastavila dostava humantirane pomoći!

02

Protuzračna obrana Saudijske Arabije sinoć je presrela i uništila još dvije balističke rakete Burkan-1 iznad prijestolnice Rijada koje su ispaljene iz Jemena. Bijesni zbog velikih vojnih gubitaka, teroristička skupina Houti potvrdila lansiranje balističke rakete iranske proizvodnje na glavni grad Saudijske Arabije od čak 7 milijuna ljudi.

Od početka godine to je već 27 balistička raketa koja je uništena od strane američkog PATRIOT sustava protuzračne obrane Saudijske Arabije. Pogledajte video kako američki sustav PATRIOT, za razliku od nikad i nigdje dokazanog ruskog S-400, u praksi uništava balističke rakete!

I dok svijet čeka da koalicijone snage Saudijske Arabije i UAE konačno oslobode od terorista grad Al Hudaydah u Jemenu, iskoristit ću ovu priliku ukazati na jedan doista interesantan fenomen masovnog konzumiranja narkotika u toj nesretnom djelu svijeta!

04

Teško je vjerovati da postoji takva zemlja gdje se ljudi masovno drogiraju. Riječ je o biljci Kat koja žvakanjem oslobađa jak stimulans, poput lišća koke u Južnoj Americi. Po nekim procjenama, skoro pola od 23 milijuna stanovnika Jemena svakodnevno uživa u tom narkotiku poglavito na sjevero-zapadu zemlje naseljenom terorističkom skupinom podržanom od Irana, Houti koji su šiiti (najveća sekta u Islamu).

05

Žvakanje biljke kat tradicija je u Jemenu već preko 300 godina. Konzumira ga i staro i mlado, i žene i muškarci, čak i djeca!

U prošlosti Jemenci bi se u žvakanje kata mogli upuštati jednom tjedno, a praksa je uglavnom bila ograničena na sjevero-zapadne planine gdje i raste qat. Ali, Houti su uspjelii zaraziti i ostatak države te se drogiranje proširio i na jug. Sada kat tržišta vreve diljem zemlje. Tamo je konzumacija kata u potpunosti uobičajna. To je dio kulture! Kad vas netko pozove sebi kući najnormalnije je da vam ponudi da poput koze obrstite kat!

06

Stanovnici i vlada Jemena nisu pasivni i u prošlosti su poduzimali odlučne akcije da bi promijenili stanje u državi, ali za Houte vrijeme za uživanje u katu je svetinja čak i ako znaju da konzumacija razvija postojanu psihičku ovisnost uz zastrašujuće deformitete lica!

Jemen je oduvijek bio na rubu gladi za koju se u novije vrijeme često krivi rat te pobuna sektaškog pokreta Houti protiv međunarodno priznate vlade. No, jedan od najvećih uzročnika gladi često se ne spominje a to je žvakanje kata. Za drogiranje i žvakanje kata, hranjenja ovisnosti čak i cijelih obitelji, jemenci troše do 800 US dolara mjesečno!

I dok zemlja oskudjeva hranom, pšenicom, njezino najbolje poljoprivredno zemljište preplavljeno je proizvodnjom droge – usjevima biljke kat, što je za nadrogirane Houte daleko unosniji posao!

OBJAVLJENO KONAČNO IZVJEŠĆE O LETU MH17, ZA RUŠENJE AVIONA KRIVI SU RUSI!

MH17

Zajednički tim istražitelja došao je do zaključka da je u slučaju rušenja malezijskog zrakoplova na letu MH17 u istočnoj Ukrajini 2014. rekli su u četvrtak da su projektil kojim je avion srušen ispalile ruske oružane snage, 53. protuzračne raketne jedinice sa sjedištem u Kursku, Rusija!

Istražitelji su prethodno već zaključili da je putnički zrakoplov srušila raketa BUK, ali tada nisu uspjeli izravno reći tko je privukao okidač.

Let MH17 krenuo je iz Amsterdama u Kuala Lumpuru 17. srpnja 2014. Svih 298 putnika i posada, poglavito nizozemski državljani ubijeni u terorističkom napadu. Let MH17 pao je zbog detonacije bojeve glave izvan zrakoplova u blizini lijeve strane upravljačke kabine a bojeva glava odgovara tipu kakav je postavljen na BUK sustave zemlja-zrak. Projektil je pogodio prednju lijevu stranu zrakoplova nakon čega je došlo do raspada Boeinga 777. Sve do konačnog izvješća Zapad i Ukrajina optuživalu su proruske separatiste i teroriste za ispaljivanje kobnog projektila, dok Rusija sve negira i tvrdi da su Ukrajinci pogodili zrakoplov!

01

Istražitelji nisu mogli odrediti kada su točno žrtve preminule, stoji u izvještaju, ali nisu mogli potpuno odbaciti da su neke žrtve bile pri svijesti barem neko vrijeme tijekom pada zrakoplova koji je trajao otprilike minutu i pol.

Rodbina nekih od 298 poginulih obaviještena je da su žrtve izgubile svijest gotovo istog trenutka kad je projektil pogodio zrakoplov.

Bez ikakve dvojbe, ispaljivanje rakete izvedeno je samo s teritorija koje nadzire ruska vojska i nedvojbeno je da pijani i bradati separatisti nisu bili sposobni rukovati sustavom BUK, tim sustavom mogli rukovati samo profesionalni vojnici.

02

Na snimkama nastalima 20 minuta nakon pada aviona čuje se razgovor ruskog obavještajca i vođe samoproglašene Narodne republike Donjeck.

03

Jedan od lidera proruskih pobunjenika u Donbasu navodno je potvrdio da oni stoje iza rušenja malezijskog Boeinga 777 u kojem je jučer na teritoriju Ukrajine poginulo 298 osoba. Igor Girkin, poznatiji pod ratnim imenom Strelkov, (poznat po monstruoznostima svojih zločina iz Istočne Bosne i Hercegovine), “ministar obrane” separatističke, nepriznate Donjecke narodne republike objavio je na internetskim stranicama kojima se koriste separatisti da su srušili zrakoplov te napisao : ”Upozorili smo vas da ne letite našim nebom”.

Kada je shvatio da je srušio malezijski civilni zrakoplov, a ne ukrajinski transporter, Strelkov je naglo uklonio izjavu sa stranice.

Na snimci koja je šokirala svjetsku javnost jasno se vide proruski separatisti i teroristi obučeni u vojne odore kako pretražuju putničku prtljagu, s namjerom da pronađu crnu kutiju. Mjesto pada aviona prekriveno je razbacanim stvarima i ostacima žrtava. Vojnici pretražiju prtljagu putnika i kradu nakit, kartice i ostale vrijednosti od unesrećenih. Zapovjednik je također naredio vojnicima da obavezno pomaknu sve civile s mjesta nesreće, a daje im i upute kako riješiti problem!

U drugom razgovora dvojica pobunjenika govore o tome kako je napad izveden na udaljenosti od 25 kilometara od mjesta pada. U nastavku donosimo dijelove transkripta :

Igor Bezler : Upravo smo srušili avion. Grupa Minera.

Vasili Geranin : Piloti. Gdje su piloti?

Igor Bezler : Otišli su tražiti i fotografirati avion koji se dimi.

Vasili Geranin : Kada?

Igor Bezler : Prije 30 minuta

Drugi poziv se, opet navodno, odvija između dvojice separatista od kojih jedan ispituje mjesto pada aviona, gdje na sopstveno iznenađenje saznaju da je let bio civilni.

U nastavku razgovora jasno se čuje : “Ne dajte civilima da prođu, ovo je putnički avion. Tražite crnu kutiju, brže!”

Snimak razgovora koji je objavila Ukrajinska sigurnosna služba poslušajte u priloženom video.

Rusija naravno opet sve negira i bez dokaza tvrdi kako da su Ukrajinci pogodili zrakoplov!

SLUČAJ GHOUTA, SIRIJA – VEĆ DOKAZAN NAPAD KEMIJSKIM ORUŽJEM

1X1

Svakodnevni prizori rata iz Sirije stopili su se u jednu veliku, maglovitu bujicu užasa. Slike i snimke mrtvih tijela djece, očeva i majki koje spasioci izvlače iz ruševina – ponekad i tijela vlastitih očeva i majki. Djeteta koje je geler ostavio bez oka, dok čeka medicinsku evakuaciju. Djece otrovane klorom ili sarinom koja se grčevito bore da bi došla do zraka. Neuhranjene djece koja naočigled polagano umiru od gladi, svedena na kost i kožu. Liječnika i medicinskih sestara koje padaju na koljena od umora i očaja pred smrću koju ne mogu zaustaviti, ni uz najbolju volju i požrtvovnost! “U raju barem ima hrane”, kaže majka za svog umirućeg sina, hvatajući se za posljednju, zagrobnu nadu u zemaljskom paklu u kojem druge nade nema!

S druge strane, ti isti prizori užasavajućeg rata zloupotrijebljeni su i postali su sredstvo za plasiranje najmonstruoznijih dezinformacija “alternativnih medija” željnih slave i čitateljstva te poplave lažnih vijesti na društvenim mrežama pritom ne štedeći čak ni žrtve koje vjerovali ili ne opisuju kao glumce i dio velike zavjere protiv slobode. Zvuči poznato? Da, barem mi to jako dobro znamo, vidjeli smo to za vrijeme agresije 1991-1995. Slučajevi Dubrovnik, Merkale, Sarajevo, Srebrenica i ostali!

I dok svijet čeka na rezultate istrage kemijskog napada u Douma, koristim i ovu priliku da u jednom tekstu podsjetim na činjenično stanje!

Grupa inspektora Organizacije za zabranu kemijskog oružja (OPCW) u subotu je u sirijskom gradu Douma nadomak Damaska, konačno uspjela prikupiti uzorke koji će omogućiti da se utvrdi je li 7. travnja 2018 u napadu korišteno kemijsko oružje. Na temelju rezultata analize uzoraka i na temelju ostalih informacija i predmeta što su ih u Douma prikupili članovi tima misija će sastaviti izvješće i podnijeti ga državama članicama organizacije. OPCW će pokušati odrediti je li u Douma doista korišteno kemijsko oružje. Agencija nažalost nema takvih ovlasti donositi zaključke o tomu koja je strana u sukobu koristila kemijsko oružje. To ćete morati prosuditi sami tko ubija i svojim zločinima godinama laže svijet!

Neovisno međunarodno povjerenstvo do sada je potvrdilo najmanje 34 kemijskih napada od 2013 od kojih je mnoge od njih reklo da su koristili klor ili sarin a provodili su ih sirijska vlada. Komisija, koja trenutno istražuje napad na Doumu, neovisno je tijelo koje je utemeljilo Vijeće za ljudska prava UN za istraživanje kršenja ljudskih prava u Siriji. U trenutku pisanja ovoga teksta, još uvijek se čeka na rezultate analize kemijskog napada na Douma!

2X2

SLUČAJ GHOUTA, 21 KOLOVOZA 2013 :

UN-ov tim u kojem su sudjelovali stručnjaci iz Organizacije za zabranu kemijskog naoružanja (OPCW), pronašao je tijekom istrage u toj zemlji jasne i nedvosmislene dokaze da je sarin ispaljen u projektilima zemlja-zemlja u relativno velikom opsegu na Ghouta, predgrađu sirijske prijestolnice Damaska, 21. kolovoza 2013. Misija je zaključila da je u predgrađu Damaska nedvojbeno korišteno kemijsko oružje!

Iako je nakon ovog napada tadašnji US predsjednik Barack Obama zatražio od Kongresa odobrenje za vojnu akciju protiv sirijskog režima, naknadno je ipak pristao na ruski prijedlog prema kojem bi Damask predao svoj arsenal kemijskog oružja a za koje je vrijeme pokazalo da je bio prijevara desetljeća!

Korištenje kemijskog oružja u Siriji izazvalo je široku osudu i jaču medijsku pokrivenost jer je napad sarinom u Ghouti u kolovozu 2013 usmrtila nevjerovatnih 1.400 ljudi. Za manje od mjesec dana, sirijski režim potpisao je Konvenciju o kemijskom oružju pod pritiskom Vijeća sigurnosti UNa. Predsjednik Barack Obama bio je žestoko kritiziran u to vrijeme, jer nije izravno uzvratio vojno čak i nakon što je nacrtao “crvenu liniju” oko korištenja kemijskog oružja. Režim Bašara al-Asada je prema sporazumu iz 2013 trebao predati svoj cjelokupni arsenal kemijskog oružja no on ti ipak nije učinio već je uz svesrdnu pomoć Rusije još jednom podmuklo izigrao međunarodnu zajednicu!

Izvještaj je glavnom tajniku UN Ban Ki-Moon predao glavni istražitelj za kemijsko oružje UN-a Ake Sellstrom. “Kemijski, medicinski i uzorci koje smo prikupili u okolišu pružaju jasne i uvjerljive dokaze da se u raketama zemlja-zemlja nalazio sarin i da je korišten u predgrađu Damaska, u regiji Gouta 21. kolovoza. 2013“, piše u izvještaju čiji tekst je javno dostupan svima. UN-ovi inspektori za oružje su bez ikakve dvojbe potvrdili korištenje plina sarina u kemijskom napadu 21. kolovoza 2013 na Ghoutu, predgrađe Damaska!

Skraćenu i pročišćenu inačicu možete pročitati ovdje.

Falaq-2, topničke rakete iranskog dizajna i bivše sovjetske rakete M-14 koje prenose kemikalije su korištene u četvrtima Damaska Zamalka, Ein Tarma i Muadhamiya. Infografika prikazuje lokacije napada i obilježja rakete Falaq-2 i rakete M-14. U izvještaju se ne navodi tko je kriv za kemijski napad. Prosudite sami tko bi to mogao biti!

1X1

 

U LAŽI SU KRATKE NOGE :

Sirijska oporba, kao i mnoge svjetske vlade, Arapska liga i EU, izjavile su da su napad izvele snage sirijskog režima, predsjednika Bashara al-Assada. S druge strane Sirijske i ruske vlade prvo su napad u potpunosti negirale da bi u konačnici ipak okrivile oporbu. Ruska je vlada otišla i korak dalje te je isprva označila napad lažnim, kao “false flag”, nešto što se nikad nije ni desilo – kako je sve američka režija u nekom od hollywood-skih studija no, shvativši da tako ne može obmanuti baš svakoga ubrzo je promjenila priču.

Ono što svakako želim naglasiti kod slučaja Ghouta, jeste činjenica da unatoč čak i dokazanom trovanju sarinom, Rusija je mjesecima inzistirala na tomu da vlada u Damasku nipošto ne može biti odgovorna i da je zapravo slučajno pogođeno pobunjeničko kemijsko skladište te otuda i dolazi taj otrov. Neviđen cinizam, laž sukrivca u zločinu i pljuska u lice čak i onim mrtvim koje su ubili – žrtvama napada!

Rezultat napada bilo je mnogo žrtava, posebno među civilima. Preživjeli su ubrzo nakon raketiranja osjetili mnoge simptome kao što je gubljenje zraka, dezorijentaciju, iritaciju očiju, zamućeni vid, povraćanje i opću slabost. Mnogi su ubrzo izgubili svijest. Prvi očevici su kazali da su veći broj ljudi vidjeli kako leže na tlu, od kojih su mnogi bili mrtvi ili u nesvjesnom stanju.

Naravno, ubrzo je uslijedila još jedna u nizu kriza kao i kampanja dezinformacija na društvenim mrežama a slučaj Ghouta je nažalost u potpunosti zaboravljen!

Sirija nikad nije potpisala Konvenciju o kemijskom naoružanju, trenutni međunarodni sporazum o zabrani korištenja bojnih otrova, ali potpisala je Ženevski protokol iz 1925 koji zabranjuje korištenje kemijskog i biološkog naoružanja. Režim Bašara al-Asada je prema sporazumu iz 2013 trebao predati svoj cjelokupni arsenal kemijskog oružja no on ti ipak nije učinio već je uz svesrdnu pomoć Rusije još jednom izigrao međunarodnu zajednicu!

U Siriji je prije rata postojalo oko 50 registriranih skladišta kemijskog oružja pije nego što je taj program formalno prekinut 2013. Međutim, program je prekinut tek djelomično, jer Damask ohrabren euskom podrškom, nikad nije dozvolio inspekciju svih skladišta kemijskog oružja. Nakon pritiska Zapada, konačno tog 23 srpnja 2012 tadašnji glasnogovornik sirijskog ministarstva vanjskih poslova Jihah Makdissi prvi puta javno priznaje da Sirija posjeduje veće količine kemijskog oružja iako su nekoliko godina prije ovog formalnog priznanja, obavještajne strukture US i UK znale da Sirija ima velike prijeratne zalihe kemijskog oružja, uključujući i dva najpoznatija nervna plina kao što su Sarin i VX. Sirijski režima ima sposobnost da isporučuje ove otrove čak i pomoću barrel bombi ali i topničkih raketa!

U ostatku možete pogledati bogatu povijest trovanja naroda u Siriji, listu mjesta i vrijeme već potvrđenih kemijskih napada.

2X5

 

Davne 1993 godine 162 zemlje potpisale su Konvenciju o kemijskom oružju, koja kažnjava proizvodnju i gomilanje zaliha kemijskog oružja. Postupno, narodi su počeli uništavati svoje zalihe, što je složen i opasan zadatak. Očito je da nisu svi, netko je još jednom izigrao međunarodnu zajednicu!

(VIDEO) IMAMO DOKAZE, ASSAD JE KORISTIO KEMIJSKO ORUŽJE!

01 copy

Dok svijet čeka na inspektore OPCW da provedu učinkovitu i objektivnu istragu na mjestu napada, Zapad i Rusija se razmeću dokazima koje još nitko nije vidio. Izvolite pogledati dokaz da je prije deset dana korišteno kemijsko oružje – najvjerojatnije barem klor i da ga je koristio režim Bashara Al Assad-a u napadu barrel bombama!

Dokazi su snimljeni na lice mjesta u blizini trga al-Shuhada, Douma, netom prije napada, 7. travnja 2018.

Neovisna stručna istraga provedena je u Belllincat-u, UK koji se profesionalno bavi digitalnom forenzikom od strane vođe tima Eliot Higgins. Za one koje ne znaju, posljednjih je godina postao jedan od najistaknutijih stručnjaka za streljivo i važan neovisni suradnik UK i US vojsci!

Kadar po kadar, Higginsov je ekspertni tim prošao kroz video snimke i fotografije koji su se pojavili, točno identificirajući oznake na zgradama kako bi potvrdili da su videozapisi i slike doista s autentične lokacije, iz Doume predgrađe izvan Damaska. Digitalnom forenzikom snimke su geolocirane točno na koordinatama 33.573900, 36.404831 što u potpunosti odgovara geolokaciji napada. Drugim riječima video je provjereno snimnjen u Douma, Sirija 7. travnja 2018.

Na snimci broj 1 vidimo mjesto udara barrel bombe sa prepoznatljivo žutim tragovima, riječ je o stambenoj zgradi. Barrel bomba koju vidite, ovog puta očito nije bila napunjena eksplozivom već je to bio najvjerojatnije barem klor!

Nakon što su identificirali zgradu na većini fotografija i videozapisa, članovi tima mogli su je podudarati s videom koji je objavio rusko ministarstvo vanjskih poslova, navodno pokazujući ruske snage koje prve posjećuju mjesto napada na istu zgradu. Snimljeni videozapisi aktivista i onog iz ruskog ministarstva vanjskih poslova, snimljeni u istoj zgradi. Ako pogledajte jako pažljivo, uvjerit ćete se da je riječ o istoj zgradi!

Ovakve improvizirane bombe bacaju helikopteri. Ratno zrakoplovstvo u Siriji posjeduju jedino režimske snage. Nadalje, OPCW je utvrdio da su helikopteri i u napadima kemijskog oružja prethodnih godina izbacivali žute plinske boce, što je također potvrdio i Associated Press.

Na snimci broj 2 jasno se vide žrtve napada za kojeg iz Moskve kažu da se nikad nije ni desio i da je sve izmišljeno dok mi gledamo snimke. Prosudite sami želite li vjerovati vlastitim očima ili Rusiji?

Na snimci broj 3 koji je objavio rusko ministarstvo vanjskih poslova jasno vidimo ruske snage koje posjećuju to isto mjesto napada čak i prije dolaska neovisnih istražitelja koje su sami zahtjevali.

Rusko ministarstvo vanjskih poslova izjavilo je da su njihovi uzorci čisti. “Ruski stručnjaci koji su posjetili mjesto naravno nisu pronašli nikakve tragove klora ili bilo koje druge kemijske supstance koje se koriste protiv civila“, izjavio je ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov. Otišli su u zgradu i ništa nisu vidjeli, ništa pronašli!?

Nepojmljivo je da skupini međunarodnih stručnjaka režimske i ruske snage bez ikakvog objašnjenja još od subote nisu dozvolile ulazak u Dumu da konačno započinu istragu na mjestu napada kemijskim oružjem u Siriji. Na ovoj snimci jasno vidimo da glavni osumnjičeni već posjećuje mjesto napada. Molim Vas, kako onda možemo očekivati objektivnu istragu kada je glavni osumnjičeni, čak i prije ulaska međunarodnih inspektora na mjestu zločina?

Na snimci broj 4 opet žrtve za koje iz Moskve tvrde da ne postoje! Prosudite sami želite li vjerovati vlastitim očima ili Rusiji?

Tog 7. travnja primjećeno je više helikoptera sirijskog režima nad Doumom a svjedoci su posebno izvještavali za jedan Mi-8, za kojeg se zna da je došao iz obližnje zračne luke Dumayr koja je pod kontrolom sirijskog režima a nosio je barrel bombe ili eksplozivnu burad.

01 copy

02 copy

04

03 copy

Eksplozivna burad (bure-bomba ili barrel bomb) su vrsta improviziranog eksplozivnog sredstva koje već dugo koristi sirijsko ratno zrakoplovstvo. Radi se o buretu napunjenom eksplozivom ili benzinom ili nekom drugom supstancom koje se izbacuje iz helikoptera. Izaziva velika razaranja u naseljenim područjima. Eksplozivna burad znatno su jeftinija za proizvodnju od klasičnih bombi. Bure može da bude bilo koje veličine (za vrijeme rata kod nas koristili su se i bojleri i butan boce). Uporaba eksplozivnih buradi je prvi put zabilježena davne 2012 u borbama u Homsu. Do sada je uporabom barel bombi, od režimskih snaga ubijeno više od 20.000 ljudi!
————–
Više od 15 dana prošlo je od kemijskog napada a istraga je i dalje na mrtvoj točki. Skupini međunarodnih stručnjaka još uvijek se ne dozvoljava pristup mjestu zločina, vjerovali ili ne čeka se dozvola glavog osumnjičenog (režimskih vlasti u Damasku). Jučer je na njih čak i pucano pa su bili prisiljeni povući se. Neizvjesno je kada će stručnjaci stići u Douma.

U međuvremenu ruske i režimske snage su već danima na mjestu napada. Prošlo je već 15 dana od napada, sačekat ćemo svakako izvješće, ali postoje indicije da su ruske snage sa sirijskim režimom radili na tome da očiste lokaciju napada i uklone dokaze o uporabi kemijskog oružja.

Režim i njegov ruski saveznik navode “sigurnosne razloge i deminiranje, minska polja” dok je na snimci ruskog ministarstva vanjskih poslova jasno vidimo ruske snage koje posjećuju to isto mjesto napada sa režimskom TV, čak i prije dolaska neovisnih istražitelja koje su sami zahtjevali. Vide se čak i djeca!

Kako očekujete da prihvatimo objektivnost istrage kada glavni osumnjičeni već danima ima pristup mjestu zločina čak i prije istražitelja?

BOGATA POVIJEST RUSKOG TROVANJA

stock-market-comes-back-after-putin-triggered-sell-off

Diplomatska kriza oko otrovanog bivšeg dvostrukog agenta Sergeja Sripala i njegove kćerke Julie poprima sve šire razmjere. UK je dosad predočila dokaze o umiješanosti Moskve u trovanje Skripala i njegove kćeri. Nakon toga su mnoge zemlje jedinstveno stale iza Velike Britanije. Moskva poriče umiješanost tvrdeći da nema nikakvog motiva.

Na početku je britanska premijerka Theresa May ostavljala otvorenim dvije opcije : direktnu upletenost Moskve ili gubitak ruske kontrole nad vlastitim kemijskim oružjem. U međuvremenu je, nakon što je Moskva odbacila ultimatum Londona i nije se očitovala o ovom slučaju, druga opcija odbačena.

Britanski stručnjaci polaze od toga da su Skripal i njegova kćerka otrovani bojnim otrovom „Novičok”. Sovjetski Savez je ciljano radio na tome da ovaj otrov ne uđu na listu zabranjenih spojeva.

PUTIN : IZDAJICE UVIJEK SKONČAJU LOŠE

“Prisustvo tog agensa utvrdili su stručnjaci iz Laboratorija za obranu, znanost i tehnologiju u Porton Downu, koji su svjetski priznati eksperti za to područje. Ta forenzička analiza otkrila je prisutnost živčanog agensa, pa se incident stoga tretira kao pokušaj ubojstva”.

Ruska tajna služba otkrila je prije deset godina da je Skripal odavao državne tajne britanskim obavještajcima, među ostalim, da im je predao imena više ruskih špijuna na Zapadu. Osuđen je na 13 godina strogog zatvora u kolovozu 2006,a onda je 2010 razmijenjen za 10 ruskih špijuna uhićenih u US. Povodom Skripalova uhićenja i razmjene špijuna s Amerikancima, ruski predsjednik Vladimir Putin, javno je zaprijetio: “Izdajice uvijek skončaju na loš način – obično zbog alkoholizma ili droge, ali uvijek na ulici.”

Stoga ne čudi što su britanski mediji odmah upozorili da je u tom atentatu prepoznatljiv rukopis Kremlja. Glasnogovornik ruskog predsjednika Dmitrij Peskov nazvao je situaciju “tragičnom” te ustvrdio kako nema informacija o tome što bi mogao biti uzrok te “nesreće”. Zbog prethodnih slučajeva u kojima je utvrđeno da su Rusi likvidirali svoje odbjegle špijune i disidente, koristeći razne otrove, političari i javnost u Velikoj Britaniji uvjereni su da su Skripala otrovale ruske tajne službe.

BOGATA POVIJEST RUSKIH TROVANJA

I za to imaju sasvim dovoljno dokaza. Na sličan način, naime, ruski tajni agenti ubili su u Londonu svog bivšeg kolegu Aleksandra Litvinjenka, a u Berlinu su otrovali Viktora Kalašnjikova, slobodnog novinara i bivšeg pukovnika KGB-a i njegovu suprugu. Pokušali su također otrovati bivšeg ukrajinskog premijera Viktora Juščenka, ali ga nisu uspjeli ubiti, no raznim su mu otrovnim supstancama unakazili lice. Ruski agenti pomogli su bugarskim obavještajcima da ubiju disidenta Georgija Markova, koji je radio u Londonu kao novinar na BBC-ju.

U njegovom su tijelu liječnici pronašli minijaturnu kuglicu s dozom otrova ricina od 0,2 miligrama. Da je rusko iskustvo u trovanju neprijatelja doista golemo pokazuje i tragična smrt Grigorija Rasputina, ruskog mistika i samoproglašenog svetog čovjeka, koji je likvidiran jer se sprijateljio s carskom obitelji Nikole II. Dakako, ne rješavaju se samo Rusi na taj način svojih neprijatelja. Izraelske tajne službe pokušale su 1997 otrovati Khaleda Meshaala, čelnika palestinskog pokreta Hamas, ali je cijeli operacija završila debaklom.

Mossad je morao poslati Palestincima protuotrov kako bi spasili život Meshaalu, jer bi u protivnom stradala njihova dvojica agenata-atentatora. Među bizarnije slučajeve svakako spada i likvidacija Kim Jong-nama, polubrata sjevernokorejskog diktatora Kim Jong-una. Njemu su na aerodromu u Kuala Lumpuru dvije žene, po nalogu sjevernokorejskih agenata, stavile na lice krpu natopljenu otrovom zbog čega je za nekoliko sati umro u bolnici.

DOBRO POZNATI SLUČAJ LITVINENKO

Na sličan način likvidiran je u Londonu 2006 bivši ruski agent Savezne službe sigurnosti (FSB) Litvinenko. On je radio u Moskvi u najtajnijem odjelu u kojemu su se planirala “ubojstva političkih i istaknutih osoba bez pravosudne presude”. Litvinenko je prebjegao u Britaniju gdje je objavio dvije knjige optužnica protiv tajne službe FSB-a i Putina. Litvinenko je otkrio policiji da se sastao s bivšim tajnim agentom Andrejem Lugovojem s kojim je u hotelu popio čaj, koji mu se iz nekog razloga “nije sviđao”.

Neposredno nakon toga susreta Litvinjenko je umro u bolnici 23. studenog 2006 Britanska policija utvrdila je da je Litvinjenko ubijen radioaktivnim polonijumom 210 koji mu je vjerojatno stavljen u čaj. Litvinenko je primio dozu koja ga je, zaključili su liječnici, mogla ubiti milijun puta. Litvinenko se strahovito patio jer mu je unutrašnjost grla bila sva u čirevima pa nije mogao gutati ni govoriti. Liječnici su kasnije ispričali kako je “bol bila dijabolična”, a organi su mu otkazivali jedan za drugim.

Istraga je utvrdila da je osumnjičeni Andrej Lugovojev također završio u bolnici jer je bio ozračen. On je bio operativac KGB-a i FSB-a te tjelohranitelj bivšeg ruskog premijera Jegora Gajdara. Lugovoj je 25. listopada, tjedan dana prije nego što je Litvinjenko otrovan, doputovao u London, a policija je otkrila radijaciju u avionu kojim je doletio, kao i u hotelu Sheraton u kojem je odsjeo. Dan prije nego li je Litvinjenko otrovan, 31. listopada, Lugovoj je ponovo došao u London i opet je u avionu u kojem je doletio te u hotelu u kojem je odsjeo, izmjerena povećana radijacija.

TROVANJE DISIDENTA VIKTORA KALAŠNJIKOVA

Tijekom istrage potvrđeno je da je Litvinjenko 2003 postao agent britanske tajne službe MI6. Sudac londonskog Visokog suda zaključio je kako je ubojstvo Litvinjenka organizirala ruska tajna služba FSB-a, da ju je vjerojatno odobrio šef te službe, a da je za nju morao znati i ruski predsjednik Vladimir Putin. To šokantno ubojstvo dovelo do ozbiljnog zaoštravanja odnosa Velike Britanije s Rusijom. U studenom 2010 u berlinsku bolnicu Charite zaprimljeni su ruski disidenti Viktor Kalašnjikov i njegova supruga.

Kalašnjikov je rapidno gubio na težini, a u krvi mu je pronađeno 53,7 mikrograma žive po litri krvi. Njegova supruga imala još više, 56 mikrograma, a sigurna razina je između 1 i 3 mikrograma. Kad je saznao za dijagnozu, Kalašnjikov je odmah zaključio kako ih je “otrovala Moskva”. Viktor Kalašnjikov bio je disident, slobodni novinar, bivši pukovnik KGB-a te daljnji rođak Mihaila Kalašnjikova, izumitelja čuvene puške AK-47. Kalašnjikov i njegova surpuga ispričali su kako su ih agenti KGB-a krajem devedesetih, nakon što su pobjegli iz Rusije, počeli upozoravati da prestanu pisati protiv Kremlja.

Kalašnjikovi su tvrdili da su otrovani u hotelima i privatnim rezidencijama u Estoniji, Ukrajini, Poljskoj, Rusiji i Njemačkoj gdje su povremeno boravili i živjeli. Njihov slučaj odmah je uspoređen s ubojstvom Litvinjenka jer se vjeruje da su i oni primili znatne doze radioaktivnog polonijevog izotopa. Premda je u Berlinu odmah otvorena preliminarna kaznena istraga, njemački tužitelji ubrzo su digli ruke od tog slučaja tvrdeći da “nema dokaza da su Kalašnjikovi otrovani u Njemačkoj”.

PRIČA O UBOJSTVU RASPUTINA

Da je rusko iskustvo u trovanju neprijatelja doista golemo potvrđuje ubojstvo Grigorija Rasputina, ruskog mistika i samoproglašenog svetog čovjeka koji je imao veliki utjecaj u imperijalnoj Rusiji, što ga je na kraju stajalo života. Krajem prosinca 1916., princ Felix Yusupov pozvao ga je u svoju palaču u Petrogradu. Tamo ga je najprije ponudio kolačem koji je bio zaliven kalijevim cijanidom, a potom mu je dao i vino s cijanidom. Kako je Rasputin i nakon treće čaše vina ostao živ, Yusupov ga je ustrijelio s dva metaka iz pištolja. Legenda kaže kako Rasputin ni tada nije bio mrtav, već se nastavio boriti, pa ga je Yusupov dokrajčio s još jednim hicem. Nakon što je napokon prestao pružati otpor, Yusupov je njegovo tijelo zamotao u platno te bacio s Petrovskog mosta u rijeku Nevu.

Dok je čekao autobus na mostu Waterloo u Londonu, bugarski disident Georgi Markov, koji je radio kao novinar na BBC-ju, osjetio je snažan udarac u nogu. Ubrzo je shvatio da ga je jedan prolaznik upiknuo vrhom kišobrana u bedro. Četiri dana kasnije, 11. rujna 1978., Markov je umro u bolnici, a autopsija je pokazala da je u tijelu imao minijaturnu kuglicu s dozom otrova ricin od 0,2 miligrama. S obzirom da je Markov bio disident i žestok kritičar tadašnjeg komunističkog vlastodršca Todora Živkova, sumnja je odmah pala na bugarsku tajnu službu.

Ubrzo se utvrdilo da je Državna sigurnost Bugarske isplatila neposredno po ubojstvu 30.000 dolara svom bivšem agentu, talijanskom državljaninu Francescu Gulinu. Cijela stvar bila je još sumnjivija budući da Gulin godinama nije imao nikakve veze s bugarskom tajnom službom.

RUSKI AGENTI UBIJALI I U ISTAMBULU

Na suđenju u Istambulu Državno tužilaštvo Turske optužuje ruske agente tajne službe za ubojstva čečenskih aktivista u tom gradu. Jedne noći u veljači 2009 na ulici turske metropole Istambula umro je čečen Ali Osajev. S tri hica iz neposredne blizine ispaljena u lice ubojica je usmrtio Osajeva. Dvije godine kasnije, trojica drugih čečenskih aktivista su izašla iz auta u istambulskoj četvrti Zejtinburnu, gdje su na njih čekale nepoznate naoružane osobe. Sva trojica su poginula u kiši metaka, a počinitelji su pobjegli. Iz perspektive tužilaštva, nema nikakve sumnje da su i ubojstvo Osajeva, kao i ubojstva u Zejtinburnu organizirana iz Moskve kako bi se uklonilo čečenske pobunjenike.

KGB JE BUGARIMA PREDAO OTROV

Kad je nekoliko tjedana kasnije na bugarskog novinara i disidenta Vladimira Kostova, koji je radio za Radio France International, također ispaljena kuglica s otrovnim ricinom, on je, poučen slučajem Markov, odmah potražio medicinsku pomoć. Zahvaljujući brzoj liječničkoj intervenciji život mu je spašen u posljednji trenutak. Velika Britanija i Danska, gdje je Gulino kao bugarski tajni agent operirao 70-ih godina prošlog stoljeća, zatražile su od bugarskih vlasti, nakon što je pao komunistički režim početkom devedesetih, da im da na uvid njegov dosje. Željele su, naime, protiv njega otvoriti istragu zbog ubojstva Markova. Međutim, Bugarske vlasti oglušile su se na sve njihove zahtjeve.

Međutim, u arhivima bugarske komunističke tajne službe pronađen je ugovor između bugarske tajne službe i sovjetskog KGB-a iz 1972. kojim je Moskva dopustila da se bugarskim tajnim agentima predaju otrovi s brzim djelovanjem. Također je dogovoreno da Moskva stavi Sofiji na raspolaganje svu tehničku opremu za bešumno ispaljivanje kuglica s ricinom. Bivši direktor sektora K u KGB-u, Oleg Kalugin, 1991. otkrio je da je Todor Živkov zatražio od Moskve pomoć kako bi likvidirao Markova. No, Rusija nikada nije dopustila uvod u taj dio arhive.

NAPAD NA ŠEFA UKRAJINSKE OPORBE

Viktor Juščenko, svojedobno šef ukrajinske oporbe i žestok protivnik Rusa, počeo je u rujnu 2004 osjećati veliku slabost, pa je primljen na liječenju u bolnicu. Tamo mu je dijagnosticiran akutni pankreatitis uzrokovan virusnom infekcijom i kemijskim tvarima. Dobio je žuticu, lice mu se potpuno deformiralo, što je sve ukazivalo da je došlo do trovanja dioksinom. Juščenko je odmah izjavio kako su ga otrovali provladini, ruski agenti. Stručnjaci su pak ustanovili da je dioksin bio toliko čist da je sasvim sigurno bio proizveden u nekom vrhunskom laboratoriju.

U medicinskom magazinu Lanset objavljeno je da je kod Juščenka razina dioksina u krvi bila 50.000 puta veća od normalnog, pa je pravo čudo kako je preživio. Inače, ta supstanca koristi se pri proizvodnji herbicida, papira i smjese za izblijeđivanje. Do deformacija na licu došlo je pak zbog nastojanja organizma da savlada otrov u tijelu. Magazin Lanset objavio je kako je Juščenku trebalo oko 15 mjeseci da iz organizma izbaci polovinu otrova dioksina, što je znatno brže nego što su medicinski stručnjaci očekivali. Oni su, naime, predviđali da će biti potrebno nekoliko godina liječenja.

KIM JONG-UN UBIO POLUBRATA OTROVNIM AGENSOM

Inače, na popisu najpoznatijih nervnih bojnih otrova nalaze se, među ostalim, sarin, tabun i supstanca VX koja je korištena pri ubojstvu Kim Jong-nama, polubrata sjevernokorejskog lidera Kim Jong-una u zračnoj luci u Kuala Lumpuru u veljači 2017. Upravo se ovih dana u Maleziji održava suđenje 25-godišnjoj Siti Aisyah iz Indonezije i 28-godišnjoj Doan Thi Huong iz Vijetnama koje se tereti da su ubile Kim Jong-nama u zračnoj luci Kuala Lumpuru 13. veljače prošle godine.

Sigurnosne kamere snimile su te dvije žene dok su Kim Jong-namu stavljale na lice krpu natopljenu otrovnim agensom VX, nakon čega je on vrlo brzo preminuo u bolnici. Siti Aisyah i Doan Thi Huong angažirali su za tu akciju sjevernokorejski agenti koji su im platitili po sto dolara kako bi, uvjeravali su ih, sudjelovale u snimanju šaljivog reality showa. Siti Aisyah i Doan Thi Huong nisu imale pojma tko je žrtva njihova napada niti da će ga ubiti smrtonosnom dozom otrova.

Njihovi odvjetnici tvrde da su te dvije žene zapravo žrtve, a da su pravi krivci agenti sjevernokorejske tajne službe koji su ih obmanuli te im podmetnuli zabranjeno kemijsko oružje, nervni agens, VX. Policija je utvrdila da su četvorica od sedam sjevernokorejskih agenata, odmah poslije ubojstva pobjegli iz zemlje, dok su preostala trojica kasnije zamijenjena za malezijske diplomate u Sjevernoj Koreji. Kim Jong-nam ubijen je zbog toga što je njegov polubrat, sjevernokorejski vlastodržac Kim Jong-un, bio uvjeren da su ga kineske vlasti odabrale za njegovog nasljednika. Dakako, i zato jer ga je javno kritizirao.

DEBAKL MOSSADA U POKUŠAJU UBOJSTVA PALESTINSKOG ČELNIKA

Krajem rujna 1997 izraelska obavještajna agencija pokušala je ubiti čelnika Hamasa Khaled Meshaala. Navodno je naredbu za likvidaciju izdao osobno tadašnji premijer Benjamin Netanyahu. Dva agenta Mossada sačekala su Meshaala na stepenicama pred njegovim uredom u Amanu, glavnom gradu Jordana. U trenutku kad su ga trebali poprskati otrovnom suspstancom koja izaziva trenutačnu smrt, Meshaalu je pozvala kćer, on se naglo okrenuo, pa ga supstanca nije pogodila u lice i usta, već u uho. Vidjevši da su ga napali operativici Mossada, Meshaal je počeo dozivati pomoć.

Ubrzo su dotrčali njegovi suradnici koji su onesposobili i uhvatili izraelske agente. Meshaala je odmah prebačen u bolnicu, no otrov se počeo naglo širiti po njegovu tijelu polako izazivajući paralizu njegovih unutarnjih organa. Vođa Hamasa bio je pričvršćen na stroj za održavanje života, ali, unatoč najboljim dostupnim medicinskim uslugama, nije bilo izgleda da mu se može spasiti život. Tada je jordanski kralj Hussein, ogorčen postupkom Izraela s kojima je ranije potpisao mirovni sporazum, zatražio od Tel Aviva da mu smjesta preda protuotrov kojim bi se mogao spasiti Meshaala.

U tomu ga je podržao i američki predsjednik Bill Clinton. To je, uz prijetnju kralja Husseina da će izraelske agente izručiti Palestincima, nagnalao Netanjahua da popusti pod ultimatumom. Izraelskim vojnim helikopterom u Aman je odmah dopremljen protuotrov koji je Meshaalu spasio život. Nakon što je izbjegao likvidaciju do tada manje poznati Hamasov operativac postao je veliki heroj i politička zvijezda, pa je ubrzo došao do samog vrha te organizacije.

INTERESI RUSIJE NA BALKANU

rasputin

Ove godine obilježava se 25 godišnjica pada Sovjetskog Saveza, događaja kojeg je Vladimir Putin nazvao najvećom geopolitičkom katastrofom 20 stoljeća. Nakon raspada te najkvoločnije države ikad viđene u povijesti ljudskoga roda, ruski utjecaj na Balkanu značajno se smanjio. Bile su to godine mira, euro-atlanskih integracija, godine investicija. Svjedoci smo da se o tome više ne govori u javnosti, borbu za nova radna mjesta zamjenile su priče o ubrzanom naoružanju i potencijalnim ratnim sukobima. Mržnja kulminira javnim prostorom. Sve se promijenilo, svijet se promijenio!

Da je vrag odnio šalu najbolje govori izjava ruskog predsjednika Vladimira Putina u listopadu 2016 na sastanku Crnomorskog vijeća za gospodarsku suradnju (BSEC) u Istanbulu : “Svi znaju da su Balkan i Crno more regije od posebnog interesa za nas. Rusija se, sa svojim rastućim potencijalima, vraća u regiju. To je očigledna činjenica. To je u interesu Rusije ali također i našših partnera”. Kojih to partnera?

Sve agresivni diplomatski ispadi Srbije prema Hrvatskoj uz aktiviranje srpskog političkog djelovanja preko svojih posrednika na samom hrvatskom teritoriju dvije su strane iste medalje – nove odlučne ruske diplomatske ofenzive na meki trbuh EU i NATO saveza. Srpska politika čeka u nadi otvaranja novog geopolitičkog preslagivanja prostora, računajući na rusku podršku igra na kartu tihog obnavljanja propale velikosrpske agende i postizanja njenih geostrateških ciljeva u skladu s modificiranom doktrinom utvrđenom u memorandumu SANU 2. U najvećoj opasnosti su Kosovo, Bosna i Hercegovine a izvjesno je da ni Hrvatska neće proći bez posljedica!

Rusi koriste vjerojatno posljednji trenutak prije konačne konsolidacije prostora Balkana i cijele jugoistočne Europe u okvire EU i NATO, kako bi pokušali učvrstiti i potom proširiti svoje geo-ekonomske i geo-političke pozicije na tom prostoru. Stoga sve agresivnije pokušavaju djelovati na sam mehanizam utjecaja EU i Zapada na države jugoistočne Europe, prije svega na one koje su nastale raspadom bivše Jugoslavije a još nisu uključene u europske integracije. Jedina sila kojoj je u ovom trenutku ima interes za izazivanjem što većih poremećaja i nestabilnosti ovog dijela Europe je Rusija. US i EU ni u kojem slučaju destabilizacija prostora ne odgovara jer bi takav razvoj događaja otvorio vrata jačanju postojećih i instaliranju novih ruskih pozicija. Sasvim je izgledno da je agresivni nastup Beograda snažno podržala ruska politika i da je dio njene šire pan-pravoslavne agende. Ideja propale velikosrpske agende zamijenjena je s pan-pravoslavnom agendom na čelu sa Rusijom. Ako mislite da griješim, vidjet ćete što će ostati od Kosova i BiH onog trenutka kada i ako NATO kao garant mira ode. Iza lažnih ruskih zagrljaja u Ljubljani i srpske agresije na Zagreb čvrsta je poveznica ruskih geostrateških interesa na jugoistoku Europe. Obje političke manifestacije u funkciji su iste politike – održanja i promicanja ruskih regionalnih pozicija. Ruska politika istovremeno kažnjava Hrvatsku za odbacivanje ruskih energetskih i drugih gospodarskih opcija u Hrvatskoj.

Balkanske države bivše Jugoslavije koje su ostale izvan euroatlantskih integracija, sada su se našle u središtu preslagivanja regionalnih geopolitičkih karti na razmeđi velikog sukoba Zapada i Rusije. Njihova vanjskopolitička nedefiniranost uz istodobno nedostatne socijalne, gospodarske i vojne kapacitete za sposobnost formuliranja i provođenja samostalne politike, učinile su ih poželjnim trofejima velikih igrača. Sve je očitije – ruska politika je tražeći i najmanju pukotinu u NATO rasporedu na Balkanu ugledala ogromnu razvalinu u obliku Srbije, BiH, Kosova, Crne Gore i Makedonije. Rusija je rasplamsavanjem ukrajinske krize i sve grubljim sukobom sa Zapadom napustila nekadašnju doktrinu o radijusu apsolutnog nacionalnog interesa koji se brani svim sredstvima na granicama nekadašnjeg SSSR i proširila ga što dalje, a balkanska praznina u kojoj je puno ranije postavila osigurače svojih interesa i detonatore protivničkih, sada je postala pozornica njene geopolitičke igre. Glavni akter na toj pozornici ruskog regionalnog nastupa je Srbija s njezinim monstruoznim BH satelitom Republikom Srpskom, projektom ratnih zločinaca Radovana Karadžića i Ratka Mladića.

Više nema sumnje, nova arena političkog suparništva i nadmudrivanja između Rusije i Zapada postaje Bosna i Hercegovina. Naime, Kremlj je, doduše neizravno, ali sasvim sugestivno odobrio nedavni referendum u jednom dijelu BiH koji je, slažu se svi i u Moskvi i na Zapadu, tek uvod za ono glavno izjašnjavanje o izdvajanju tog srpskog entiteta iz sastava BiH. Poruka sasvim dovoljna i bez ikakve daljnje elaboracije, pa i u pravcu toga da je on usmjeren na nepoštivanje pravnog sistema BiH. Podsjećam da je Ustavni sud BiH zabranio referendum ali ti barbari ne poštuju nikakve pisane zakone. To je već drugi slučaj sukobljavanja Rusije i Zapada na terenu BiH – prvo je Moskva pomogla Srbiji i sramno stavila veto na britansku rezoluciju u Vijeću sigurnosti UN o Srebreničkom genocidu. Tim činom izravno su zanijekali genocid i stvorili osnove za produljenje života genocidnih ideja Radovana Karadžića i Ratka Mladića. Na ovogodišnjoj komemoraciji u Potočarima opet nije došao ruski veleposlanik u Sarajevu Ivancov ali je zato nije propustio priliku da na sastanku međunarodnih predstavnika o referendumu javno da podršku vječito “ugroženom” srpskom entitetu.

Rusiju je Zapad praktički istisnuo iz Europe, pa Moskva pokušava pronaći i najmanji prolaz da se ubaci te zakuha situaciju. Trenutno je najviše u igri Srbija i adut koji se sam nudi – bosanski srbin Milorad Dodik. Moskvi, barem u ovom trenutku i ne treba konstruktivna politika prema BiH ili jugoistočnom Balkanu, dovoljno joj je da bude faktor destabilizacije, odnosno da baci kakav kamen pod noge i onemogući ili uspori put zemalja s tog područja koje nisu u NATO i EU. Stoga Ukrajina i Balkan postaju dva najopasnija mjesta uzajamne penetracije strateških interesa sukobljenih strana i borbe za prostor ekskluzivne kontrole. Oni postaju mjesta izravnog sučeljavanja Zapada i Rusije, a krizni potencijal jugoistočne Europe premašuje čak i razvikani Baltik na koji US i saveznici užurbano šalju vojna pojačanja. Rusija će prije udariti na taj nepokriveni prostor jugoistočne Europe u dubokoj pozadini NATO rasporeda koji zbog svoje političke, etničke i vjerske složenosti pruža savršene mogućnosti vođenja hibridnog i posredničkog rata, nego u čelo Saveza u moćnoj Poljskoj ili na Baltiku. Jugoistok Europe uistinu ima krizni potencijal gotovo ravan Bliskom istoku i svako agresivnije diplomatsko ili vojno djelovanje može izazvati eksploziju nasilja od kojeg se neće moći zaštititi ni ostatak Europe. Ruska strategija to jako dobro zna i prijeteći pritiska na tu regiju, podržava separatiste u Bosni, motivira i ohrabruje brojne ekstremistike pokrete diljem BiH popust ruskom moći opijenog četništva!

No, u sadašnjoj situaciji izrazito aktivnog i agresivnog ruskog djelovanja Zapad bi morao hitno integrirati u EU Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Kosovo i Makedoniju, kako bi se održao minimum stabilnosti na tim prostorima i zatvorio ulaz projekciji ruske geo-ekonomske i geo-političke moći. I to bez obzira na ispunjavanje uvjeta za pristup integracijama od strane tih država, jednako kao što je učinjeno s Rumunjskom i Bugarskom – koje ni dan danas ne ispunjavaju brojne uvijete pristupanja Uniji – kada je euroatlantskom kompleksu bilo važno njihovim apsorbiranjem izbiti na Crno more, ruski izlaz prema Sredozemlju. Kako bi nova integracija, za razliku od Rumunjske i Bugarske, nosila skriveno sjeme razdora Zapad, čini se, ovoga trenutka veću opasnost vidi u ishitrenoj integraciji tih država koja bi mogla narušiti stabilnost euroatlantskog poretka nego u ruskom prodoru na jugoistočnu Europu. EU želi prije njihovog uključivanja aktivno geopolitički definirati prostor i eliminirati mogućnost budućih sukoba. No, za to je možda već previše kasno, ruski utjecaji koji sa sobom nosi destabilizaciju prostora svakim danom je sve snažniji i očituje se u maštovitoj primjeni elemenata projekcije meke moći, od ugovaranja gospodarskih projekata i suradnje na području kulture do jedva prikrivenog dijeljenja novca političkim elitama ciljanih država.

U takvoj situaciji nepodnošljivog statusa quo najviše trpe hrvatski interesi. Hrvatska je ostavljena na vjerometini, bez ičije stvarne podrške. Takva situacija neriješenog definiranja prostora jugoistočne Europe i njenog izlaganja ruskim utjecajima, koji pak djeluju preko posrednika u Srbiji i monstruoznom projektu Ratka Mladića – Republici Srpskoj u BiH, i koji udaraju po hrvatskim interesima za svoj i za račun ruske politike, opasnost je za hrvatsku politiku – što je naglasila i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović na varšavskom summitu NATO. Nisu li možda naši saveznici, isti oni koji su mladoj hrvatskoj državi udarili embargo na oružje u trenucima velikosrpke agresije a Srbiji namijenili neku novu ulogu u geo-političkom preslagivanju jugoistočne Europe, koja je očito na pomolu? Činjenica je da Zapad u sučeljavanju s Rusijom na tim prostorima očito kalkulira pridobivanjem Beograda na svoju stranu jer ne želi izgubiti Srbiju i širom otvoriti vrata ruskom prodoru na prostore jugoistočne Europe i balkanskih država koje su ostale izvan euroatlantskih integracija.

———————————————–
– Skraćeno izdanje za blog